Mogla bi se zvati Leda / Marko Gregur Ostavi komentar
Dan nakon što sam odlučila pokrenuti ovaj blog o pozitivnim pričama i ljudima, o našem najvećem blagu vrijednom čuvanja, u Koprivnici je održana promocija knjige Marka Gregura, Mogla bi se zvati Leda. Promocija je održana u petak 21. siječnja 2019. u prekrasnoj galeriji Mijo Kovačić.
Kako je Marko naš poznanik te cijenimo njegov rad, uspjeli smo organizirati čuvanje za klince i otići na predstavljanje. Bilo je toliko dirljivo da sam odmah odlučila da će se baš preporuka za ovu knjigu naći kao prva objava na našem blogu. Kako je pisalo na pozivnici, Marko je prvi frajerski nježno progovorio o čežnji za djetetom para koji ga biološki ne može imati, a razočarano o institucijama koje onemogućuju posvajanje.
Foto: Bojan Koštić
Uz dvoje djece i posao teško se nađe vremena za čitanje, ali u nedjelju na večer kada su djeca zaspala uzela sam knjigu u ruku i pročitala je u jednom mahu.
Roman Marka Gregura Mogla bi se zvati Leda ruka je pružena u budućnost, i to čitatelju koji još uvijek ne postoji, a ako i postoji, svakako još nije dio pripovjedačeva života. Naime roman govori o dosad u hrvatskoj književnosti prešućenoj temi – sizifovskim pokušajima mladog para da dobije dijete, prvo umjetnom oplodnjom, pa posvajanjem, pa makar i udomiteljstvom – u čemu ih sputava sustav i neki pojedinci, koji bi u tome zapravo trebali pomoći.
Roman je pisan iz muške perspektive, ali u ime para koji čezne za djetetom i čija čežnja, nakon niza razočarenja, dijelom eskalira prema ljutnji, a dijelom ih postavlja na turbulentni životni roller coaster na kojem se, ponekad u istom danu, emocije uzdižu do euforije, a nakon jednog telefonskog poziva strmoglavljuju u malodušnost i apatiju. Ucijenjeni pozicijom građanina koji se obraća slijepoj, ali svemoćnoj administraciji, unatoč svemu nastavljaju svoju tihu i pokornu borbu s institucijama, čiji se kraj ne nazire. Kratka poglavlja upućena Ledi, djetetu kojeg nema, nešto su kao svakodnevna molitva u kojoj se prepliću sjećanja na djetinjstvo, mladost, zapisi o suvremenosti i − maštanja o novom djetinjstvu. Ledinom.
(Naslovnica knjige poveznica je do stranice izdavača na kojoj knjigu možete i kupiti)
Djeca su ono što smo mi bili; ona su ono što bismo opet trebali postati.
Friedrich Schiller
Ovim citatom iz knjige sve vas pozivam da nađete vremena i pročitate ovaj prekrasan roman.